najmoprímčev

prid. G najmoprímčeva; ž. najmoprímčeva, s. najmoprímčevo koji pripada najmoprimcu

najmòprīmka

im. ž. G najmòprīmkē, DL najmòprīmki; mn. N najmòprīmke, G najmòprīmkā/najmòprīmkī žena koja prima što u najam i za to plaća naknadu; ant. najmodavka

nȃjprije

pril. prije svega ostaloga [Najprije idem u grad.]; sin. prvo

najúriti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàjūrīm, 3. l. mn. nàjūrē, imp. najúri, aor. najúrih, prid. r. najúrio, prid. t. nàjūren 1. potjerati s kojega mjesta 2. pren. izbaciti odakle ili isključiti iz čega [~ s posla]

nàkana

im. ž. G nàkanē; mn. N nàkane, G nȁkānā ono što je tko odlučio učiniti, zamisao o kakvu djelovanju; sin. namjera, naum

nakániti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nàkānīm, 3. l. mn. nàkānē, imp. nakáni, aor. nakánih, prid. r. nakánio imati nakanu što učiniti; sin. naumiti

nàkapati

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. nàkapām, 3. l. mn. nàkapajū, imp. nàkapāj, aor. nàkapah, imperf. nàkapāh, prid. r. nàkapao, prid. t. nàkapān 1. neprijel. nakupiti se kapajući [Kišnica je nakapala u spremnik.] 2. prijel. primijeniti kapljice [~ nos; ~ oko]

nákapnica

im. ž. G nákapnicē; mn. N nákapnice, G nákapnīcā spremnik za skupljanje i čuvanje vode, obično kišnice; sin. cisterna

nakàšljati se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. nàkašljēm se, 3. l. mn. nàkašljū se, imp. nakàšlji se, aor. nakàšljah se, prid. r. nakàšljao se kratko, lagano zakašljati ili pročistiti grlo; vidski parnjak: nakašljavati se

nakašljávati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. nakàšljāvām se, 3. l. mn. nakašljávajū se, imp. nakàšljāvāj se, aor. nakašljávah se, imperf. nakàšljāvāh se, prid. r. nakašljávao se često kratko, lagano kašljati ili pročišćivati grlo; vidski parnjak: nakašljati se

nàkaza

im. ž. G nàkazē; mn. N nàkaze, G nȁkāzā pogr. iznimno ružna osoba  moralna ~ veoma pokvarena osoba

nàkazan

prid. G nàkazna; odr. nàkaznī, G nàkaznōg(a); ž. nàkazna, s. nàkazno 1. pogr. koji je veoma ružan 2. pren. koji je prožet iznimnom pokvarenošću [~ naum; nakazna ideja]

nàkaznōst

im. ž. G nàkaznosti, I nàkaznošću/nàkaznosti osobina onoga koji je nakazan ili svojstvo onoga što je nakazno

nákit

im. m. G nákita; mn. N nákiti, G nákītā predmeti kojima se ljudi ukrašavaju ili kite koga ili što [skupocjeni ~; ~ za božićno drvce]

nàkititi (se)

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàkitīm, 3. l. mn. nàkitē, imp. nàkiti, aor. nàkitih, prid. r. nàkitio, prid. t. nàkićen staviti nakit i ukrasiti koga ili što [~ bor]

nàklada

im. ž. G nàkladē broj tiskanih primjeraka kojega izdanja; sin. (tiraža)

nàkladnica

im. ž. G nàkladnicē; mn. N nàkladnice, G nàkladnīcā žena koja izdaje knjige, novine, časopise [~ školskih knjiga]; sin. izdavačica

nàkladničin

prid. G nàkladničina; ž. nàkladničina, s. nàkladničino koji pripada nakladnici; sin. izdavačičin

nàkladnīk

im. m. G nàkladnīka, V nàkladnīče; mn. N nàkladnīci, G nàkladnīkā 1. poduzeće koje izdaje knjige, novine, časopise 2. osoba koja izdaje knjige, novine, časopise; sin. izdavač

náklon

im. m. G náklona; mn. N nákloni, G náklōnā sagibanje glave i gornjega dijela tijela u znak poštovanja

náklon

prid. G náklona; odr. náklonī, G náklonōg(a); ž. náklona, s. náklono; komp. naklònijī koji je prijateljski raspoložen prema komu; ant. nesklon  biti ~ komu/čemu biti prijateljski raspoložen prema komu ili čemu; sin. naginjati, naklonjen, sklon; biti ~ čemu biti slab prema čemu [~ piću]; sin. naginjati, naklonjen, sklon

naklòniti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàklonīm, 3. l. mn. nàklonē, imp. naklòni, aor. naklònih, prid. r. naklònio, prid. t. nàklonjen svinuti što prema naprijed [~ glavu] • naklòniti se povr. sagnuti glavu i gornji dio tijela u znak poštovanja [~ se pred oltarom; ~ se publici]; sin. pokloniti se v. pod pokloniti

náklonōst

im. ž. G náklonosti, I náklonošću/náklonosti osobina onoga koji je naklon; sin. naklonjenost, sklonost; ant. nesklonost

nàklonjen

prid. G nàklonjena; odr. nàklonjenī, G nàklonjenōg(a); ž. nàklonjena, s. nàklonjeno; komp. naklonjènijī 1. koji je svinut prema naprijed 2. usp. naklon

nàklonjenōst

im. ž. G nàklonjenosti, I nàklonjenošću/nàklonjenosti 1. svojstvo onoga što je svinuto prema naprijed 2. usp. naklonost

nàknada

im. ž. G nàknadē; mn. N nàknade, G nȁknādā 1. novac ili koja druga vrijednost koja se dobiva u zamjenu za što [~ za obavljeni posao] 2. novčani iznos koji se daje onomu komu je učinjena šteta; sin. odšteta; sin. nadoknada

nàknaditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàknadīm, 3. l. mn. nàknadē, imp. nàknadi, aor. nàknadih, prid. r. nàknadio, prid. t. nàknađen zast. v. nadoknaditi

nàknadnī

prid. G nàknadnōg(a); ž. nàknadnā, s. nàknadnō koji je poslije čega, koji je stigao kasnije, nakon isteka roka [naknadna obavijest; ~ upis]

nàknadnī²

prid. G nàknadnōg(a); ž. nàknadnā, s. nàknadnō koji se odnosi na naknadu [~ zahtjev]

nákon

prij. G označuje da što slijedi za čim [živjeti ~ rata; stići ~ ručka]; sin. poslije; ant. prije

nakostrijéšiti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. nakòstrijēšīm se, 3. l. mn. nakòstrijēšē se, imp. nakostrijéši se, aor. nakostrijéših se, prid. r. nakostrijéšio se, prid. t. nakòstrijēšen 1. uzdignuti dlake, perje, čekinje ili bodljike na koži zbog straha ili opasnosti [Mačak se nakostriješio pred psom.] 2. pren. zauzeti obrambeni stav u kakvoj raspravi ili borbi [~ zbog neugodnih pitanja]

nàkōvanj

im. m. G nàkōvnja; mn. N nàkōvnji, G nàkōvānjā 1. postolje na kojemu se kuje željezo 2. anat. uz čekić i stremen, jedna od triju slušnih koščica u srednjemu uhu ♦ nalaziti se između čekića i nakovnja, usp. čekić

nakovr̀čati (se)

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nakovr̀čām, 3. l. mn. nakovr̀čajū, imp. nakovr̀čāj, aor. nakovr̀čah, prid. r. nakovr̀čao, prid. t. nȁkovrčān napraviti kovrče na čijoj kosi • nakovr̀čati se povr. postati kovrčav (o kosi) [Kosa se nakovrčala zbog vlage u zraku.]

nȁkratko

pril. 1. na kratko vrijeme [Svratio je ~.]; sin. načas 2. tako da što bude kratkim [ošišati se ~]

nakríviti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàkrīvīm, 3. l. mn. nàkrīvē, imp. nakrívi, aor. nakrívih, prid. r. nakrívio, prid. t. nàkrīvljen postaviti što tako da stoji krivo, nagnuti što na jednu stranu [~ ogradu; ~ kapu]; sin. (naheriti) • nakríviti se povr. postati krivim, nagnuti se na jednu stranu [~ se od tereta]; Vidski parnjaci: nakrivljavati, nakrivljivati

nakrivljávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nakrìvljāvām, 3. l. mn. nakrivljávajū, imp. nakrìvljāvāj, aor. nakrivljávah, imperf. nakrìvljāvāh, prid. r. nakrivljávao, prid. t. nakrìvljāvān postavljati što tako da stoji krivo, naginjati što na jednu stranu [~ ogradu; ~ kapu] • nakrivljávati se povr. postajati krivim, naginjati se na jednu stranu [~ se od tereta]; sin. nakrivljivati; vidski paranjak: nakriviti

nakrivljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nakrìvljujēm, 3. l. mn. nakrìvljujū, imp. nakrìvljūj, aor. nakrivljívah, imperf. nakrìvljīvāh, prid. r. nakrivljívao, prid. t. nakrìvljīvān usp. nakrivljavati

nàkuhati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàkuhām, 3. l. mn. nàkuhajū, imp. nàkuhāj, aor. nàkuhah, prid. r. nàkuhao, prid. t. nàkuhān kuhajući pripraviti veliku količinu (o hrani) [~ variva za čitav tjedan]; vidski parnjak: nakuhavati • nàkuhati se povr. mnogo ili dugo kuhati

nakuhávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nakùhāvām, 3. l. mn. nakuhávajū, imp. nakùhāvāj, aor. nakuhávah, imperf. nakùhāvāh, prid. r. nakuhávao, prid. t. nakùhāvān kuhajući pripravljati velike količine [~ variva za čitav tjedan]; vidski parnjak: nakuhati

nàkupina

im. ž. G nàkupinē; mn. N nàkupine, G nàkupīnā gomila ili slojevi tvari koje su se vremenom nakupile, nataložile na jednome mjestu [~ kamenja; ~ ruda]; sin. (konglomerat)

nàkupiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàkupīm, 3. l. mn. nàkupē, imp. nàkupi, aor. nàkupih, prid. r. nàkupio, prid. t. nàkupljen 1. kupeći staviti veliku količinu čega na jedno mjesto [~ drva] 2. steći što nabavljajući malo-pomalo [~ stari namještaj] • nàkupiti se povr. 3. l. skupiti se u velikoj količini [U podrumu se nakupila voda.]; vidski paranjak: nakupljati

nakúpljānje

im. s. G nakúpljānja proces u kojemu se što nakuplja

nakúpljati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàkūpljām, 3. l. mn. nakúpljajū, imp. nàkūpljāj, aor. nakúpljah, imperf. nàkūpljāh, prid. r. nakúpljao, prid. t. nàkūpljān 1. kupeći stavljati veliku količinu čega na jedno mjesto [~ kamenje] 2. stjecati što nabavljajući pomalo [~ zalihe] • nakúpljati se povr. 3. l. skupljati se u velikoj količini [U podrumu se nakuplja voda.]; vidski paranjak: nakupiti

nakupòvati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nakùpujēm, 3. l. mn. nakùpujū, imp. nakùpūj, aor. nakupòvah, prid. r. nakupòvao, prid. t. nȁkupovān kupujući nabaviti dovoljno čega • nakupòvati se povr. mnogo ili dugo kupovati, zasititi se kupovanja

nalágati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàlāžēm, 3. l. mn. nàlāžū, imp. naláži, aor. nalágah, imperf. nàlāgāh, prid. r. nalágao, prid. t. nàlāgān upućivati komu zahtjev da se što provede [~ napad; ~ povlačenje]; sin. (davati nalog) v. pod davati, naređivati, zapovijedati; vidski parnjak: naložiti¹

nalàgati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. nàlažēm, 3. l. mn. nàlažū, imp. nalàži, aor. nalàgah, prid. r. nalàgao, prid. t. nȁlagān izreći mnogobrojne laži [Nalagao mi je svašta o svojemu životu.] • nalàgati se povr. izreći mnogo laži [Nalagala se roditeljima i prijateljima.]

nálaz

im. m. G nálaza; mn. N nálazi, G nálāzā 1. ono što je tko našao na kojemu mjestu [slučajni ~] 2. ono što je tko ispitivanjem utvrdio [liječnički ~] 3. pren. list papira na kojemu piše što je ispitivanjem ili pregledom utvrđeno [otići po nalaze]

nàlazīšte

im. s. G nàlazīšta; mn. N nàlazīšta, G nàlazīštā 1. mjesto na kojemu se što može naći, na kojemu što postoji u većim količinama [arheološko ~] 2. slojevi zemlje s naslagama rude, mineralnih ulja i sl. [~ nafte; ~ ugljena; ~ zlata]; sin. ležište

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga